Autor: Siniša Luković

Nekad jelo siromaha, sada "kraljica" trpeza

Čuveni tivatski „Pjat od žućenice“ još jednom pokazao izuzetan potencijal autentičnih sastojaka domaće kuhinje

Može li se autentična primorska divlja jestiva trava žućenica – nekada poznata kao jelo siromaha što je u teškim vremenima othranilo generacije i generacije bokeških ribara i težaka, pretvoriti u „kraljicu“ raskošnih trpeza i za najimućniju i najprobirljiviju turističku klijentelu ?

Može, bez ikakvih problema – ponovno su to sinoć dokazali organizatori i učesnici gastro-šoua „Pjat od žućenice“, centralne i najpopularnije manifestacije čuvenog „Žućenica festa“ što je u Tivtu priređen već 11-tu godinu za redom.

Dvadeset i pet štandova postavljenih na gradskom šetalištu i rivi Pine „savijalo“ se pod teretom prebogatih i maštovito aranžiranih ovala, na kojima je u glavnoj ulozi bila kraljica jestivih divljih trava – žućenica.

Na svojevrsno „gastronomsko poklonjenje“ žućenici je stiglo preko hiljadu ljudi- domaćih i fureštih iz raznih krajeva svijeta i svi su oni kao jedan, uživali u brojnim jelima što su napravile ekipe od oko 150 učesnika festivala. Prije neko što su organizatori ozvaničili početak fešte, Pine su izgledale kao motiv iz neke velike vojničke kantine u kasarni – stotine i stotine ljudi sa pijatima, pirunima i noževima „na gotovs“, tiskalo se u redovima pred prebogatim štandovima, unaprijed „gladnim očima“ uživajući u maštovitim i ultraraznovrsnim jelima od žućenice.

A bilo je zaista svega – od najjednostavnije i najklasične salate od žućenice sa malo krtole, čipule, maslinovog ulja i ostike, preko raznih mesnih i ribljih jela sa žućenicom, do kolača, sladoleda, torti...... Pekara „Dute“ promovisala je svoju najnoviju kreaciju – spoj primorske i orijentalne kuhinje kroz burek od žućenice, a maštovite Tivćanke su kraljicu divljih jestivih trava spojile i sa namirnicom prepoznatljivom za trpeze bogataša – crvenim i crnim kavijarom.

Štand Organizacije žena Tivta koja sa Radio Tivtom već godinama priređuje ovu manifestaciju „okupiralo“ je skoro 100 ovala sa raznovrsnim jelima od žućenice – od slanog do slatkog, jaja punjenih žućenicom, pašte sa žućenicom i preprženom pancetom, mesnih rolata, salata, kiflica, proja i čega sve ne....

Ozbiljnu konkurenciju njihovom štandu, maštovitošću i bogatstvom ponude, već nekoliko godina za redom čini trpeza Kola srpskih sestara Tivta koje su pored ostaloga parićale pet vrsta salata sa žućenicom, pet vrsta rolata, razne palačinke, pite, fruštule, bob sa žućenicom, rižote, pašte i makarone, čak i šam-rolne sa kremom od žućenice. „Malo pokupimo ideja sa interneta, malo starih recepata od naših baka i tetaka i tako napravimo ovaj spoj modernoga i tradicionalnog, a koliko vidim, ljudima se to jako sviđa", zadovoljno komentariše Danica Samardžić-Đoković iz Kola srpskih sestara.

„Ja ne znam ni jaje skuvati, ali mogu makar biti dobar konobar da usužim ljude sa ovim što su pripremile vrijedne ruke naših novinarki", objašnjava kolega Dragan Popadić, direktor Radio Tivta koji je sa velikom kuvarskom kapom na glavi i keceljom oko pasa, bio glavna atrakcija i dekoracija na „novinarskom štandu“. A da poslenice javne riječi nisu vješte samo sa perom, pokazali su brojni pijati sa žućenicom u svim moguće zamislim kombinacijama sa mesom, ribom, tijestom i povrćem što su na radost javnosti, izašli iz „novinarske kužine“.

Nova ekipa sa plažnog restorana „Kalardovo“, uz ribu, gambore, crni rižot od sipe, žućenicu je spojila sa italijanskom, meksičkom i španskom kuhinjom kroz picu, lazanje, paelju i tortilje sa žućenicom. „Može li paelja biti crnogorska ? Može, stavili smo crnogorske kobasice i žućenicu unutra! Bože moj, moramo stvarati novu kulturu ishrane...“ - smije se Goran Vučurović iz te ekipe, dok pored nega gosti festivala – kuvari iz Mađarske i Poljske na licu mjesta spremaju gulaš i ostale svoje nacionalne specijalitete.

Na obližnjem štandu izletničkog broda „Le Coche d`Eau“ žućenica, u francuskom maniru karakterističom za čuvenu kompaniju „Bateua Mouches“ sa Sene iz Pariza, delikatno je kombinovana sa raznim domaćim đakonbijama – od pršuta i sira, preko mušalja, do gambora ribe. Riba i plodovi mora u raznim varijantama sa žućenicom „potpis“ su i ponude kompanije „Montefish“, dok Milenko Krstović sa štanda tivatskih ribara iz SRD „Pagar“, odlučno odbacuje našu sitnu provokaciju da im štand „izgleda više kao da su bili u kupovini na peškariji, nego na ribanju.“

„Ne daj Bože da smo svraćali na peškariju – sve ovo je do prije par sati još plivalo u more, i da nije isprigano, još bi na freškin mirisalo! Jutro smo mi u 4 ipo ure, ove sardune i gavice iz mora tratkom izvadili! To je ono pravo.“-smije se iskusni stari tivatski peškador, dok Pero Deković iz konove „Bokeški gušti“ na čijem su pladnju jela od ribe, lignji, gambora i slilnih morskih delicija poručuje da je „sve što smo spravili makar osjetilo šug od žućenice jer je okićeno njenim perima i u isti se kužinu sa njom spremalo“.

Ekipa NVO „Bokeški forum“ osim žućenice imala je i udarno oružje – bidone domaćeg bijelog i crnog vina, Kulturno zavičajno udruženje „napredak“ iz Gornje Lastve serviralo je klasična jela od žućenice ubrane isključivo u netaknutom ambijentu tog starog bokeškog sela na Vrmcu sa pršutom, sirom, sirom iz ulja i maslinama, a „tropolušo“ bila je i ponuda dama iz Organizacije žena Risna, NVO „Harlekin“ iz Donje Lastve i ekipe „Alamaka“ iz Kavča.

Profesori i učenici Ugostiteljske škole „Sergije Stanić“ iz Podgorice predvođeni profesorom Milanom Bukaricom, žućenicu su kombinovali sa krapom na zetski način, rolovanim oslićem, punjenim paprikama, a posebna atrakcija bio je njihov učenik Savo Petković koji se na radost mnogih, „mučio“, velikom drvenom oklagijom tukući gustu smjesu.

„Došao sam na ideju da napravim ovaj smočani tučeni kačamak sa sirom, kajmakom, krtolom i žućenicom. Žućenicom sam samo malo blanširao na maslinovom ulju da ispusti svoju aromu i dodato u klasične sastojke za kačamak, pa ćemo vidjeti kakooće ispasti.“- kaže simpatični Savo dok uz „znoju lica svog“ vrijedno varjačom vrti i tuče smjesu što originalno povezuje gastronosmko nasljeđe primorja i njegovog brdskog zaleđa.

Vaš komentar